kosovo-online.com<https://www.kosovo-online.com/vesti/kontekst/diplomatija-simbolike-i-realpolitike-pariz-moskva-i-evropska-bezbednost-10-2-2026> Diplomatija simbolike i realpolitike: Pariz, Moskva i evropska bezbednost 5–6 minutes ________________________________ Piše za Kosovo onlajn: Željko Šajn
Izjava portparola Kremlja Dmitrija Peskova da Rusija „iz solidarnosti sa Jelisejskom palatom“ neće ni potvrđivati ni demantovati informacije o mogućoj poseti savetnika predsednika Francuske Moskvi predstavlja više od protokolarne uzdržanosti. Takav stav dolazi u trenutku pojačanih diplomatskih signala i ukazuje da se komunikacija između Pariza i Moskve vodi svesno diskretno, izvan uobičajenih medijskih kanala. Posebnu težinu tom kontekstu daje činjenica da je predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin na godišnjoj konferenciji za medije 19. decembra, u odgovoru na pitanje beogradske Politike, javno i precizno formulisao centralnu poziciju Moskve: Rusija je spremna za mir i dijalog, ali isključivo kroz politički dogovor koji podrazumeva otklanjanje uzroka konflikta i redefinisanje evropske bezbednosne arhitekture. Činjenica da je ta poruka, izrečena pred više od 1.700 novinara iz celog sveta, artikulisana upravo kroz odgovor Politici, nosi dodatnu političku i diplomatsku težinu, jer je mir direktno uslovljen uklanjanjem uzroka, a ne njegovim privremenim upravljanjem. Ova poruka je indirektan, ali jasno adresiran signal evropskim prestonicama koje traže izlaz iz zastoja, a izbegavaju da prve formulišu inicijativu. Upravo nakon tog nastupa usledila je i prva konkretna evropska reakcija. Predsednik Francuske Emanuel Makron je u više navrata javno naglašavao spremnost za susret i obnovu dijaloga sa Moskvom, ističući da se razgovori vode „na tehničkom nivou“ i da je neophodno ponovo otvoriti diplomatske kanale komunikacije. Ta upornost, ponavljana u javnim nastupima tokom narednih nedelja, pokazuje da Pariz nije reagovao impulsivno, već je svesno gradio politički okvir za direktan kontakt na najvišem nivou. U tom okviru treba posmatrati i posetu Makronovog diplomatskog savetnika Emanuela Bona Moskvi 3. februara, uoči godišnjice Jaltinske konferencije. Prema navodima L’Ekspresa i Blumberga, Bon je razgovarao sa pomoćnikom predsednika Rusije Jurijem Ušakovim o Ukrajini i o potrebi da Evropa učestvuje u donošenju odluka koje se tiču bezbednosti kontinenta. Diskrecija kojom je poseta obavijena, kao i odbijanje Kremlja da je zvanično komentariše, ukazuju na obostranu nameru da se proces ne politizuje u ranoj fazi. Izjava o „solidarnosti sa Jelisejskom palatom“ ima precizno značenje u diplomatskoj praksi. Ona obično označava prećutno razumevanje između dve strane da se određeni kontakti ne iznose u javnost dok se ne proceni njihov politički domet. To nije znak distance, već upravo suprotno — signal uzajamnog uvažavanja i spremnosti da se dijalog vodi bez medijskog pritiska. Iskustvo pokazuje da se takva formulacija koristi kada Moskva prihvata inicijativu sagovornika, ali istovremeno želi da zadrži kontrolu nad tempom i formom komunikacije. Sličan obrazac Moskva je primenjivala i ranije. Tokom perioda intenzivnog dijaloga sa Nemačkom, kontakti između Kremlja i kancelarije tadašnje kancelarke Angele Merkel često su vođeni diskretno, bez javnih potvrda, kako bi se sačuvao prostor za politički manevar. Slična praksa bila je vidljiva i u odnosima sa Turskom, gde su direktni kanali komunikacije održavani van medijske pažnje u trenucima povišenih tenzija. U oba slučaja, diskrecija je pratila priznanje političke relevantnosti sagovornika. Izbor termina Bonove posete dodatno pojačava simboliku. Jalta, kao mesto na kojem je 1945. godine dogovoren posleratni poredak Evrope, u političkom pamćenju Moskve i Pariza predstavlja primer trenutka kada su veliki konflikti rešavani političkim dogovorom, a ne produženom konfrontacijom. Susret uoči godišnjice Jalte može se, stoga, čitati kao svesno podsećanje da stabilnost u Evropi zahteva razgovor o celini bezbednosnog sistema, a ne parcijalna i privremena rešenja. Na toj istorijskoj osnovi general Šarl de Gol je posle rata izgradio koncept francuske strateške autonomije, insistirajući da Francuska mora imati sopstveni glas u pitanjima rata i mira, nezavisno od blokovskih disciplina. Današnji pokušaji predsednika Emanuela Makrona da otvori direktan kanal dijaloga sa Moskvom uklapaju se u taj isti politički kontinuitet — ne kao nostalgija za prošlošću, već kao nastojanje da Francuska ponovo deluje kao samostalni evropski akter u oblikovanju bezbednosnog poretka. Zbog svega navedenog, uzdržanost Kremlja i insistiranje na „solidarnosti“ ne deluju kao puka diplomatska fraza, već kao potvrda da je otvoren kanal komunikacije koji se gradi pažljivo i bez javnih pritisaka. Ostaje, međutim, ključno pitanje da li će Evropa imati političku volju da taj kanal iskoristi za suštinski dijalog, ili će on ostati ograničen na simbolične geste. Bez razgovora o uzrocima i bez spremnosti na politički dogovor u kojem je dominacija isključena, a dogovor ima prvenstvo, mir u Evropi ostaje samo retorička formula. -- Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM www.antic.org --- Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska Informativna Mreza“. Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, пошаљите имејл на [email protected]. Да бисте погледали ову дискусију, посетите https://groups.google.com/d/msgid/siem/PH0PR13MB5446BCFE086EEDC59356C36FAE62A%40PH0PR13MB5446.namprd13.prod.outlook.com.
