pcnen.com<https://www.pcnen.com/portal/2026/01/14/moj-ai-dvojnik/>
Moj AI dvojnik - PCNEN
PCNEN
6–7 minutes
________________________________

Piše: Yanis Varoufakis
Pomogla mi je plava košulja koju sam dobio na poklon od ženine sestre. Čitav 
događaj me je podsetio na Jakova Petroviča Goljatkina, skromnog birokratu iz 
novele Fjodora Dostojevskog „Dvojnik“, uznemirujuće studije pocepane ličnosti 
unutar ogromnog, bezličnog feudalnog sistema.
Sve je počelo porukom cenjenog kolege koji mi je čestitao na nastupu povodom 
neke geopolitičke teme. Kada sam kliknuo na priloženi link da se prisetim šta 
sam to pričao, zabrinuo sam se za svoje pamćenje. Nisam mogao da se setim kad 
sam snimio taj video. Posle nekoliko minuta znao sam da nešto nije u redu. Ne 
zbog onoga što sam govorio, već zato što sam na snimku sedeo za svojim 
kancelarijskim stolom u Atini u plavoj košulji koju nikada nisam nosio van 
svoje kuće na ostrvu. Video je zapravo prikazivao mog „deepfake AI“ dvojnika.1
Od tada se po društvenim mrežama šire na stotine takvih video snimaka sa mojim 
licem i sintetizovanim glasom. I ovog vikenda je iskočio novi video koji 
prikazuje dipfejk mene kako pričam izmišljotine o puču u Venecueli. Moji AI 
dvojnici drže predavanja, govore stvari koje bih možda i ja rekao, ali i ono 
što nikada ne bih izgovorio. Ponekad su puni gneva ili drže pompezne propovedi. 
Nekad su očigledno lažni, a nekad uznemirujuće ubedljivi. Poznanici me pitaju: 
„Janise, da li je moguće da si to rekao?“ Protivnici dele ove snimke kao dokaz 
da sam idiot. Najgore je kada kažu da su moji dvojnici bolje artikulisani i 
ubedljiviji od mene. Našao sam se u bizarnoj poziciji posmatrača sopstvene 
digitalne marionete, fantoma u tehnofeudalnoj mašini za koju odavno tvrdim da 
nije samo pokvarena, već upravo projektovana da nas porobi.
Moja prva reakcija je bila da pišem Guglu, Meti i ostalima sa zahtevom da 
uklone sve takve snimke. Besno sam popunjavao formulare kako bi se bar neki od 
tih naloga i snimaka uklonili, samo da bi se ponovo pojavili na drugom mestu. 
Posle nekoliko dana sam odustao: šta god činio, koliko god vremena trošio na 
ubeđivanje sa velikim tehnološkim kompanijama, moji AI dvojnici ponovo niču kao 
Hidrine odsečene glave.
Smirio sam se i počeo da analiziram. Zar nisam baš ja tvrdio da su velike 
tehnološke kompanije digitalizovale kapitalizam i da predvode veliku 
transformaciju tržišta u feude u oblaku, a profit u rentiranje oblaka? Zar moji 
AI dvojnici nisu savršena potvrda da je, u ovoj tehnofeudalnoj stvarnosti, 
liberalni pojedinac načisto mrtav?
Pomiren sa delimičnim gubitkom vlasništva nad samim sobom, potražio sam utehu u 
racionalizaciji dipfejka kao konačnog čina feudalnog zatvaranja, dokaza da u 
tehnofeudalizmu ne posedujemo ništa – ni podatke koje stvaramo svojim 
(digitalnim) radom, ni mreže naših društvenih veza, pa ni naš audiovizuelni 
identitet. Naši novi gospodari nas vide kao podstanare na svojim posedima u 
oblaku, androide čiji lik mogu da prisvoje po volji da bi širili konfuziju, 
zamućivali razgovor i gušili autentičnu kritiku namenski sintetizovanom 
kakofonijom.
A onda sam se setio jedne vedrije ideje iz antičke Grčke. Šta ako su moji AI 
dvojnici vesnici izegorije (ἰσηγορία), principa svetlog, obećavajućeg i 
odsutnog, baš kao i prava demokratija? Zatražio sam od raznih verzija AI 
čet-botova da definišu ovaj pojam i redom su ga pogrešno tumačili kao jednakost 
u govoru, ili pravo da se bude saslušan, ili slobodu obraćanja na skupu. Ali to 
nije ono što su stari Atinjani imali na umu. Za njih je izegorija bila sušta 
suprotnost današnjoj „slobodi govora“, koju bi odbacili kao apstraktno pravo da 
se viče u prazno. Za Atinjane, to je značilo pravo da se vaši stavovi ozbiljno 
procenjuju, na osnovu činjenica, nezavisno od toga ko ste ili kako ste ih vešto 
formulisali.
Mogu li AI dipfejkovi da spasu izegoriju iz kandži naše tehnofeudalne 
distopije? Kada shvatimo da je nemoguće proveriti snimak koji se deli po 
mrežama, hoćemo li biti prinuđeni da procenjujemo vrednost onoga što je rečeno, 
a ne onoga ko to izgovara? Dok su uništavale autentičnost, da li su velike 
tehnološke kompanije slučajno dale šansu izegoriji? Ova pitanja nude tračak 
nade.
To je nada da se bauk demokratije možda i dalje nadvija nad našim glavama, samo 
ako se usudimo da pogledamo gore, da se uključimo u spor, težak, demokratski 
posao koji je algoritamski sadržaj trebalo da uništi: kritičku procenu stavova 
i argumenata koji nam se upućuju. Nažalost, ova nada, mada opipljiva, nije 
dovoljna sve dok naši tehnofeudalni gospodari imaju dve kolosalne, asimetrične 
prednosti.
Prvo, oni poseduju samu agoru – servere, selekciju objava, algoritamska 
sredstva komunikacije. Oni svoj govor mogu da označe digitalnim pečatom 
autentičnosti, dok naš dave u močvari sumnje i buke. Rezultat? Ne izegorija, 
već digitalno božansko pravo u kom je istina patentirano svojstvo moći.
Drugo, što je mnogo lukavije, nisu im potrebni dipfejkovi da bi vladali. 
Njihova ideologija je ugrađena u mašinu: moć izvlačenja viška vrednosti od 
proletera povezanih sa oblakom preko raznih digitalnih uređaja, logika 
ekstrakcije rente iz oblaka od vazalskih kapitalista na njihovim platformama, 
tiranija vrednosti za akcionare, njihov neizbežni uspeh u privatizaciji novca.
Dakle, naš zadatak nije da moljakamo gospodare da verifikuju sadržaj. Naš 
zadatak je politički. Moramo socijalizovati kapital u oblaku, svemoćnu novu 
silu koja transformiše društvo i uništava sve što humanizam čini zamislivim.
Do tada, pustimo naše digitalne dvojnike nek pričaju. Možda će toliko zagušiti 
spektakl da konačno prestanemo da slušamo svoj glas i počnemo da procenjujemo 
argumente na osnovu njihove vrednosti. To je možda najparadoksalnija krhotina 
nade u dvorani ogledala. Ali na ovoj vrtešci, hvatamo se za svaku slamku.
The Guardian
Prevela Milica Jovanović
Peščanik.net<https://pescanik.net/moj-ai-dvojnik/>
*Deepfake, bukvalno „duboki lažnjak“; vrsta sintetičkih medija, video ili audio 
sadržaja stvorenih tehnologijom veštačke inteligencije, u kojima se stvarne 
osobe prikazuju kako govore ili rade nešto što nikada nisu. U svakodnevnoj 
upotrebi ustaljen je izraz „dipfejk“; prim.prev.

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте погледали ову дискусију, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/PH0PR13MB5446406ACCFA085A0E53065BAE8FA%40PH0PR13MB5446.namprd13.prod.outlook.com.

Reply via email to