standard.rs<https://standard.rs/2026/01/06/priznajte-da-volite-samo-silu-i-moc/> Priznajte da volite samo silu i moć Владимир Коларић 6–8 minutes ________________________________
Ima onih koji govore kako je Maduro sam kriv što nije uredio odnose u svojoj kući, pa je došao neko spolja da ih rešava. Kao da je taj spolja samo mirno posmatrao, a ne po potrebi isključivao vodu i struju u njegovoj kući i zasipao je smećem kroz prozore Valjda je jasno kako razlog za američki upad u Venecuelu i hapšenje predsednika Madura – borba protiv trgovine drogom – nije ni smišljen kako bi neko u njega zaista poverovao. Mada se ne može poreći da se neki i te kako trude da i druge i sebe ubede kako je moguće poverovati u tako nešto. Pa šta je onda to? Ritual, izgovor za one koji moraju da imaju neki izgovor da bi opravdali politiku sile i pravo jačeg, naročito ako inače zastupaju sasvim drugačije ideje, zagovaraju pravnu državu, poštene izbore, slobodno zakonodavstvo i slično. Ali kako to ipak nije neki izgovor, traže se drugi i klupko se neprestano odmotava. Najpre se ovaj slučaj vidi kao presedan, što u osnovi nije, jer nećemo se valjda praviti da je američka politika do sada poštovala nekakvo međunarodno pravo ili bilo kakve principe osim sopstvenih golih interesa. Govori se zatim kako je Maduro korumpirani diktator, kao da je zbog toga uhapšen i kao da ne bi mogao da bude još sto puta korumpiraniji diktator da služi interesima hegemona. I mi to kao ne znamo. Iluzije i zablude O tome kako je on „komunjara“ ne treba trošiti reči. Kao mi koji nismo „komunjare“ treba da se solidarišemo sa „slobodnim svetom“ protiv totalitarne ideologije i ekonomski neefikasnog poretka? Pa tako nešto je moglo da bude uverljivo za ponekoga osamdesetih i početkom devedesetih, ali danas zastupati to isto je znak ozbiljnog raskida veze sa realnošću. Pazite, u Srbiji neko sebe vidi kao saveznika „slobodnog sveta“ (!) protiv diktatora koji ugrožavaju ljudska prava? U Srbiji, posle svega, danas? Neki čak govore kako je Maduro sam kriv što nije uredio odnose u svojoj kući, pa je došao neko spolja da ih rešava. Kao da je taj spolja samo mirno posmatrao, a ne po potrebi isključivao vodu i struju u njegovoj kući, zasipao je smećem kroz prozore, a sad je domaćin kriv što mu stanje domaćinstva nije baš idealno, žena zvoca, a neka od dece nezadovoljna ili bosa. Nikolas Maduro, uhapšenni predsednik Venecuele (Foto: Wikimedia commons/Eneas de Troya<https://www.flickr.com/photos/eneas/32116169602>/CC BY-SA 2.0<https://creativecommons.org/licenses/by-sa/2.0>) A u domaćinstvu tog „upadača“ je kobajagi sve u najboljem redu? Ako mislimo da jeste opet imamo problem sa realnošću, opet biramo da zatvaramo oči u ime iluzija koje kao da su još jedino što nas održava u životu, kao da ćemo se istog trena rasuti u ništavilo ako prihvatimo mogućnost da Amerika i Zapad ipak nisu raj na zemlji ili makar nešto najbliže tome. I to raj koji ima puno pravo da svima ostalima pravi pakao. I konačno, imamo još jedan izgovor, koji je zapravo izgovor da se malo pljune po Rusiji. Kao, Rusija se godinama muči sa Ukrajinom, a Amerika je sa Venecuelom rešila stvar u trenutku. Kao da ne znamo kako Venecuela apsolutno ničim nije naudila SAD, dok je Ukrajina godinama sistematski vršila ne samo diskriminaciju, nego i genocid nad Rusima. Šta, ne znate za genocid? Pa pogledajte malo, otvorite oči, postoje i ljudi čiji maternji jezik nije engleski. Eto, na primer – vi. I imate pravo da živite uprkos toj velikoj mani. Kao i Rusi kojima je to pravo ukidano. Kao i vaši sunarodnici devedesetih, kao i vaši sunarodnici danas – na Kosovu i Metohiji, a sutra možda i u vašoj ulici. Mislite da to nećete dočekati? Samo gledajte. Prizivanje imperije Nije valjda da mislite da je Amerika ovim išta rešila, da je eliminisanjem Madura eliminisala i sve one koji su se ljudskije osećali pod koliko god neefikasnim i korumpiranim čavezovcima nego pod proameričkim fašističkim hordama pod liberalnom maskom? I mislite da Rusija nije bila sposobna da se služi takvim banditskim metodama da je htela? Kao ne znate da se Rusija u Ukrajini nije zapravo suočila sa celim Zapadom, koji je godinama od te bivše sovjetske republike stvarao „anti-Rusiju“ i da se to ne može porediti sa onim sa čim se Amerika suočila u Venecueli, mada bismo videli šta bi bilo da su se odlučili na akciju punog opsega (i Vijetnam je onomad trebalo da bude rešen očas posla, zar ne)? I vrhunac gluposti, jer da, ima i gore – to je likovanje nekih koji bi voleli da se i ovde dogodi nešto slično. Kao što vam je najveći svetski problem nekada bio Milošević, sada je Vučić, sutra će neko treći. Oni su problem sveta, a ne oni koji haraju i ubijaju milione sve ove decenije. Problem su diktatori i autoritarci, a SAD i EU su, jelte, demokratske i pravne države, koje samo žele da vam donesu slobodu? Koje samo žele da nas oslobode i donesu nam sve blagodeti svog načina života, da i mi konačno živimo „kao sav normalan svet“? Fuj! Delovanje američkih snaga u Karakasu, 3. januar 2025. (Foto: Snimak ekrana/Jutjub/ABC News) U redu, treba prvo čistiti u svom dvorištu, ali zar ceo svet nije dvorište tog opskurnog hegemona, zar se i vi kad vam odgovara ne identifikujete sa njim više nego sa svojim narodom? Kad je tako, zar vaše dvorište ne bi trebalo da bude Amerika, a ne narod i zemlja i kultura kojih se gnušate i smatrate da ste bolji od njih? Pobogu, pogledajte oko sebe, a pomalo i u sebe. Vrhunac gluposti je likovanje nekih koji bi voleli da se i ovde dogodi nešto slično Ako pogledate, videćete da iza sve frazeologije o slobodi i pravima zapravo cenite samo golu silu i moć. Pod uslovom da ona odgovara vašim projektovanim interesima, odnosno računici da će vama lično biti bolje ako ta moć pobedi. A to nipošto nije izvesno – ni da će da pobedi, ni da će vam, ako pobedi, biti bolje. A glavno je što volite tu beskrupuloznu i ogoljenu silu ne samo zbog stvarne ili projektovane materijalne dobiti, već zato što je ona još jedina koja može da očuva vaše iluzije, vašu sliku o svetu koje se nepopustljivo držite. Sliku koja se nepovratno raspada, ali vi ste sve što jeste vezali samo za nju. Zar to nije strašno? Zar to nije tužno? Odgovoriću vam – jeste. Vladimir Kolarić je pisac i teoretičar kulture, autor knjiga „Javni interes u kulturi“, „Kultura i bezbednost“, „Plamen Donbasa – eseji o Trećem svetskom ratu“ i drugih. Izvor: Novi Standard<https://standard.rs/> Naslovna fotografija: Snimak Ekrana/Jutjub/Inside Edition BONUS VIDEO: -- Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM www.antic.org --- Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska Informativna Mreza“. Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, пошаљите имејл на [email protected]. Да бисте погледали ову дискусију, посетите https://groups.google.com/d/msgid/siem/PH0PR13MB544602BC41315D3FA2DA7D75AE84A%40PH0PR13MB5446.namprd13.prod.outlook.com.
