pcnen.com 
<https://www.pcnen.com/portal/2025/10/02/propaganda-kognitivni-rat-i-put-evrope-ka-samounistenju/>
  


Propaganda, kognitivni rat i put Evrope ka samouništenju - PCNEN


PCNEN

10–12 minutes

  _____  

Piše: Rikardo Martins*


Medijski narativi, kompleks superiornosti i psihološke bitke oblikuju budućnost 
Evrope. Samo-percepcija Evrope kao „bašte“ zasljepljuje je za globalne 
realnosti, dok iracionalni narativi o ratu rizikuju ubrzavanje njenog vlastitog 
propadanja.


Jovet i O’Donel (2012), naučnici u oblasti političke komunikacije i studija 
propagande, definiraju propagandu kao „namjerno, sistematsko nastojanje da se 
oblikuju percepcije, manipuliše kognicijama i usmjerava ponašanje kako bi se 
postigao odgovor koji podržava željene namjere propagandista.“  Propaganda je 
oduvijek bila oružje rata, ali u današnjoj Evropi, a posebno u Njemačkoj, 
dostigla je nove nivoe sofisticiranosti. Ono što je nekada ciljalo strane 
protivnike sada se sve više usmjerava na domaće stanovništvo.

Uz podršku mejnstrim medija, strategija NATO-a i konsenzusa elita, propaganda u 
Evropi postala je manje o informisanju građana, a više o oblikovanju njihovog 
kognitivnog okruženja.

Njemački naučnik dr Jonas Tögel naziva ovaj fenomen „kognitivnim ratom“, 
namjernim pokušajem oblikovanja misli, emocija, pa čak i instinkata cijelih 
populacija.

Propaganda stvorena kroz jednostrane vijesti i debate u Njemačkoj i Evropi 
danas je bez presedana po obimu, sofisticiranosti i potencijalu za 
samouništenje.

U ovom članku namjeravam ispitati trenutno stanje propagande u Njemačkoj i 
Evropi, njene ciljeve i samodestruktivnu putanju, ulogu NATO-a u oružavanju 
kognicija i kulturni mindset koji omogućava Evropljanima da sebe vide kao 
„baštu“ okruženu „džunglom“.

Koristeći glasove dr Tögela, intervjuer-a i naučnika Paskala Lotaca iz 
Instituta za studije neutralnosti na Univerzitetu u Kjotu i njemačkog filozofa 
Hansa-Georga Moelera, istražujem kuda ova propaganda vodi Evropu i ima li 
prostora za optimizam.


Trenutno stanje propagande u Njemačkoj i Evropi


Analiza dr Jonasa Tögela pokazuje da su njemački mediji danas propagandniji 
nego ikada od Hladnog rata. U svom istraživanju Tagesschaua, najgledanijeg 
njemačkog večernjeg informativnog programa, otkrio je sistematsko uokviravanje: 
počinje s naizgled neutralnim izvještavanjem, a zatim suptilno usmjerava 
gledaoce ka jednostrаним zaključcima. Ruski ratni zločini se naglašavaju, 
ukrajinski se ignorišu, a zahtjevi Rusije se prikazuju kao iracionalni, dok su 
ukrajinski legitimni.

Ovo nije slučajno. Tögel ističe da Njemačka troši preko 100 miliona eura 
godišnje na „odnose s javnošću“, eufemizam za državno finansiranu propagandu. 
Obavještajne službe prate narative koji kruže u medijima i brzo postavljaju 
protivmjere kada alternativni pogledi dobiju na snazi.

Sam NATO je uspostavio „centre izvrsnosti“ posvećene narativnom ratovanju, dok 
evropski zakoni, poput Zakona o digitalnim uslugama, stvaraju pravnu 
infrastrukturu za kontrolu online neslaganja, prema naučniku.

Ukratko, propaganda u Njemačkoj danas nije samo pristrasno izvještavanje; to je 
koordinirana, profesionalna i dobro finansirana kampanja koja zamagljuje 
granicu između informacija i psiholoških operacija.


NATO-ov kognitivni rat: Okretanje ka unutra


Tradicionalno, propaganda je bila usmjerena na strane neprijatelje. Danas, NATO 
otvoreno opisuje „kognitivni rat“ kao novi domen bojišta, pored kopna, mora, 
vazduha, svemira i sajber prostora. Šesti domen je sam ljudski um.

Prema Tögelu, NATO-ova strategija otpornosti zahtijeva „otporne građane“, 
definisane ne kao ljude sposobne za nezavisno razmišljanje, već kao pojedince 
koji „misle i osjećaju prave stvari“. U praksi, to znači oblikovanje javnog 
mnjenja kako bi se osiguralo usklađivanje s ciljevima NATO-a, dok se neslaganje 
odbacuje kao „ruska dezinformacija“.

Hipokrizija je upadljiva: zapadni lideri tvrde da brane demokratiju i otvoreni 
diskurs cenzurišući glasove neslaganja. Kao što Tögel primjećuje, ova inverzija 
— „odbrana slobode kroz cenzuru“ — nije skrivena u sjenovitim sobama, već se 
otvoreno raspravlja na NATO konferencijama. Građanima se govori da je 
kognitivni rat odbrana od stranih manipulacija, dok su u stvarnosti njihovi 
vlastiti umovi bojište.

Cenzura na Zapadu postaje sve očiglednija. Politika Pentagona Trumpove 
administracije sada zahtijeva od novinara da dobiju autorizaciju prije 
izvještavanja o nekim, čak i neklasifikovanim informacijama, ili rizikuju 
gubitak pristupa. „Informacije moraju biti odobrene za javno objavljivanje od 
strane odgovarajućeg ovlašćenog zvaničnika prije nego što se objave, čak i ako 
su neklasifikovane“, prema memorandumu Pentagona.


Zašto Evropljani vjeruju vlastitoj propagandi?


Jedno od upadljivih pitanja koje se postavlja je zašto Evropljani tako lako 
vjeruju vlastitoj propagandi, dok manipulaciju vide kao nešto što se dešava 
samo „negdje drugdje“. Ovo pitanje sam postavljao mnogo puta, ali nikada nisam 
dobio odgovor, samo uvrijeđene poglede.

Prema Tögelu, dio odgovora leži u profesionalizaciji: njemačke televizijske 
debate i vijesti su pažljivo inscenirane kako bi stvorile kredibilitet. 
Počinjući s neutralnim izvještavanjem (tehnika „noga u vratima“), publika je 
sklonija prihvatiti pristrasne zaključke kasnije.

Drugi faktor je sociološki. Novinari često rade kao frilenseri ili ugovorni 
radnici, što znači da njihov opstanak zavisi od ispunjavanja očekivanja 
urednika. Ovo stvara „prirodni mehanizam“, kako to Lotac naziva, gdje se 
konformizam nagrađuje, a neslaganje kažnjava. Vremenom, propaganda postaje 
manje zavisna od direktnih naredbi, a više od sistemske samocenzure.

Posljedice su opasne: javni strah od Rusije se namjerno kultiviše, ne da bi se 
podstakli mirovni pregovori, već da bi se održala podrška isporukama oružja i 
vojnoj eskalaciji. Statistički, viši nivoi straha koreliraju s većim javnim 
prihvatanjem rata i gubitkom blagostanja.


Njemačka nevina arogancija i evropska superiornost


Hans-Georg Moeler sa Univerziteta u Makau nudi drugu dimenziju: kulturni 
mindset koji podržava evropsku propagandu. On opisuje njemački stav kao „nevina 
arogancija“, pretpostavka da njemačka superiornost, nekada zasnovana na 
nacionalizmu, sada se manifestuje kroz Evropsku uniju.

Njemačka projektuje moralnu superiornost na Evropu, uokviravajući EU kao 
„baštu“ okruženu haotičnom „džunglom“, kako je to izrazio Žozep Borel. Ovaj 
svjetonazor pretpostavlja da su Evropljani prosvijećeni čuvari civilizacije, 
dok ostatak svijeta zaostaje.

Moeler podsjeća na njemačkog političara koji se požalio predsjedniku Namibije 
da u toj zemlji ima više Kineza nego Njemaca, primjedba ukorijenjena u 
kolonijalnoj nostalgiji i superiornosti, zaboravljajući da Namibijci nisu 
zaboravili genocid koji je kolonijalna Njemačka tamo počinila.

Ova evropska arogancija zasljepljuje donosioce odluka za globalne realnosti. 
Dok Evropa čvrsto drži moralnu retoriku, zemlje poput Kine su je prestigle u 
modernizaciji i razvoju. Vjerujući da je njihova država blagostanja vječna, 
Evropljani podcjenjuju svoju ranjivost. Kao što Moeler upozorava, ovaj kompleks 
superiornosti ostavlja Evropu „zatečenom nespremnom“, nepripremljenom za 
promjenjivi globalni poredak.


Propaganda kao samouništenje


I Tögel i Moeler slažu se u zabrinjavajućem zaključku: propaganda ne jača 
Evropu, već ubrzava njen pad jer sprječava njene lidere i građane da vide 
stvarnost.  Uokviravajući rat u Ukrajini kao „bitku za demokratiju“ bez 
realističnih ciljeva, evropski lideri kockaju se s vlastitim uništenjem. Za 
razliku od SAD-a ili Rusije, bilo kakva eskalacija bi direktno devastirala 
Evropu.

Štaviše, propaganda podstiče iracionalnost. Dok Rusija i Kina (i SAD u 
određenoj mjeri) djeluju prema geopolitičkoj logici, Evropa se drži 
emocionalnih narativa koji si protivrječe: Rusija je istovremeno slaba i 
spremna da osvoji Berlin; Ukrajina istovremeno pobjeđuje i očajnički zavisi od 
pomoći da preživi. Ove kontradikcije se održavaju samo kroz konstantnu 
manipulaciju.

Država blagostanja, nekada krunski dragulj Evrope, suočava se s pritiskom zbog 
balonirajuće vojne potrošnje. Sama Njemačka troši oko 200 milijardi eura 
godišnje na odbranu, preusmjeravajući resurse iz škola, zdravstvene zaštite, 
infrastrukture i penzija. Ako propaganda nastavi suzbijati neslaganje, građani 
mogu prekasno shvatiti da su njihova sigurnost i prosperitet žrtvovani na 
oltaru iluzija, prema naučnicima.


Razlozi za optimizam?


Uprkos ovoj sumornoj slici, Tögel nudi opreznu nadu: svijest raste kroz 
nezavisne medije, alternativne istraživačke kanale i građanski aktivizam koji 
razotkrivaju mehanizme propagande. On insistira da ako javnost zahtijeva mir, 
političke elite na kraju moraju slijediti.

Optimizam ne leži u NATO-u ili evropskim elitama, već u običnim građanima koji 
vraćaju svoju sposobnost za razum. Protivotrov propagandi je pluralizam: 
izloženost višestrukim perspektivama, kritička debata i istinska demokratija 
gdje odluke o ratu i miru počivaju na narodu, a ne na izolovanim elitama.


Zaključak


Propaganda stvorena kroz jednostrane vijesti i debate u Njemačkoj i Evropi 
danas je bez presedana po obimu, sofisticiranosti i samodestruktivnom 
potencijalu. Ona održava iracionalne politike, suzbija neslaganje i 
zasljepljuje Evropljane za globalne geopolitičke realnosti. NATO-ov kognitivni 
rat, daleko od toga da brani demokratiju, potkopava je ciljajući na umove 
vlastitih građana pod izgovorom da ih štiti.  Kritika Hansa-Georga Moelera o 
njemačkoj aroganciji otkriva dublju kulturnu logiku: kompleks superiornosti 
Evrope održava iluziju da je „bašta“ civilizacije, čak i kada je drugi prestižu.

Kuda ovo vodi? Ako se Evropljani ne probude, rezultat može biti pad u 
ekonomskom, političkom, akademskom, pa čak i civilizacijskom smislu. Ali ako se 
svijest proširi, ako građani vrate svoju ulogu donosilaca odluka, propaganda bi 
mogla kolabirati pod težinom svojih kontradikcija ili čak oživjeti demokratski 
duh koji je propaganda bila namijenjena da uguši. Druga mogućnost je nastaviti 
putem samouništenja.

*Rikardo Martins, doktor sociologije, specijalizovan za međunarodne odnose i 
geopolitiku

journal-neo.su 
<https://journal-neo.su/2025/09/24/propaganda-cognitive-warfare-and-europes-path-to-self-destruction/>
 

Prevod: PCNEN/AI

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте погледали ову дискусију, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/06c501dc3399%2467931ea0%2436b95be0%24%40gmail.com.

Reply via email to