kosovo-online.com <https://www.kosovo-online.com/vesti/kontekst/novi-svetski-poredak-21-8-2025>
Novi svetski poredak - Kosovo Online 6–8 minutes _____ Piše za Kosovo onlajn: Željko Šajn Nakon istorijskog sastanka evropskih lidera u Vašingtonu, a u organizaciji predsednika Trampa, koji je hitno usledio nakon bilateralnog sastanka s Putinom na Aljasci, kada je ovaj susret prevazišao okvire ukrajinskog rata iako se formalno može smatrati sastankom o Ukrajini, do izražaja je došao apsolutni zaokret Trampove spoljne politike na međunarodnom planu, kao i izmenjena diplomatska veština u realizaciji Novog svetskog poretka. Podsetimo se da su se gotovo svi novi svetski poreci stvarali nakon velikih ratnih sukoba, pre svega, na evropskom tlu, i to u svakom stoleću. Vestfalski mir se smatra temeljem međunarodnog sistema suverenih država. U 17. veku u vreme kardinala Rišeljea Francuska je uvela savremeni pristup međunarodnim odnosima zasnovan na nacionalnoj državi. U 18. veku Britanija je razvila koncept ravnoteža snaga. U 19. veku Meternikova Austrija je obnovila takozvani evropski koncept, koji je Bizmarkova Nemačka razorila pretvorivši evropsku diplomatiju u bezobzirnu politiku sila. Kisindžer je smatrao da nijedna država nije kao SAD u 20. veku zastupala nedopustivost mešanja u unutrašnje stvari drugih država. Dakle, ako bismo prihvatili ovu Kisindžerovu konstataciju, shvatili bismo američku diplomatsku licemernost koju je verno prihvatila Evropa, partnerski sa Natom, pošto je Gorbačov „predao“ starijem Bušu ključeve Varšavskog pakta i zauzvrat dobio usmeno obećanje o neširenju Natoa ka ruskim granica. Rezultat evropskog Zapada i saradnje sa Natom je američka spoljna politika koja se može nazvati strateškom ambivalentnošću. Rezultat svega toga su raspad socijalizma i teritorijalno prekrajanje granica nakon bombardovanja Jugoslavije od strane Natoa, kao i specijalna vojna operacija na tlu Ukrajine. Epilog je da nema više ni Jugoslavije, ni Ukrajine. Unipolarni odnos SAD i hegemonističko delovanja za vreme Hladnog rata i nakon pada Berlinskog zida doveli su do naglog ekonomskog razvoja Kine, reafirmacije pozicije Rusije u globalnoj politici, pukotina u evroatlantskoj strukturi, pojave novih struktura poput Briksa, generišući multipolarnost ili relativnu ravnotežu snaga u međunarodnim okvirima. Po rečima profesora Milenka Kreće, multipolarnost kao izraz ravnoteža snaga pozitivno deluje na atmosferu u međunarodnim odnosima otvarajući prostor za efektivniju primenu međunarodnog prava i diplomatije. Predsednik SAD Donald Tramp, shvatajući da su Rusija i zemlje Briksa zakoračile u dubok ekonomski, politički i vojni razvoj, što ih postavlja u rang moćnih centara sveta, najpre pokušava da sankcioniše Rusiju sekundarnim merama, ali svojim postupcima sve se više usmerava ka stvaranju mira rešavajući vojne sporove. Sporove koji su započeli njegovi američki prethodnici, a pre svega najveću odgovornost za situaciju u Ukrajini snosi Džozef Bajden sa svojom administracijom. Tramp je na Aljasci napravio dva iskoraka. Prvi je istorijski zaokret u spoljnoj politici ne samo u rusko-američkim odnosima već i suštinski na međunarodnom planu. Drugi zaokret je najviši oblik poštovanja prema Ruskoj Federaciji i njenom predsedniku Vladimiru Putinu. U pregovorima je izbegavao retoriku koja bi mogla biti shvaćena kao ponižavajuća za Rusiju jer bi to moglo da potkopa proces i dovede do daljeg sukoba. Time je Putin otkrio da dobro procenjuje šta u kojem trenutku prihvatiti od iskusne američke diplomatije. Dakle, srž spoljne politike u diplomaskim pregovorima Trampa s Putinom izvučena je iz Kisindžerovog „testamenta“, a istorija će zapamtiti da su Putin i Tramp prihvatili da Jaltine promene granice preinače novim u direktnom razgovoru. Primat spoljne politike je po Kisindžeru da diplomatija treba da da prioritet interesima države i održavanju međunarodnog poretka, čak i ako to znači pravljenje teških kompromisa. U ovom dogovoru je otkriveno da je reč o novim teritorijalnim kompromisima… U okviru bezbednosti Kisindžer je ukazao da je Rusija osetljiva na percipirane pretnje svojim granicama i strateškim interesima, često posmatrajući širenje Natoa kao provokaciju. Prema diplomatskim izvorima u Briksu, strateški ciljevi su da Rusija nastoji da održi svoj uticaj u regionima koje smatra vitalnim za svoju bezbednost i nacionalne interese. To može da obuhvati nekadašnji prostor Carske Rusije i implemetiranje čitave Ukrajine, ne računajući teritorije čiji su se građani referendumski izjasnili da su teritorijalna celovitost Ruske Federacije. Ovakvim zaokretom, s druge strane, sastankom sa evrozapadnjacima u svojoj kući, Tramp je postavio evropske lidere i Zelenskog u vazalni položaj, težeći da oni prihvate dogovor na Aljasci Tramp–Putin. Iako se Evropljanima to nije dopalo, ipak su shvatili da je otvoren put ka miru sa ostvarenim ciljevima specijalne vojne operacije koju je poveo Putin. Tramp je u dogovoru s Putinom ključno razumeo istorijsku perspektivu, strateške ciljeve i stil pregovaranja, gde je došao do izražaja Kisindžerov pristup pragmatizma uz istovremeno priznavanje potrebe za rešavanjem osnovnih ruskih interesa: status velike sile, bezbednost i istorijski značaj. U Vašingtonu su mogle biti prepoznate razlike koje su dramatično došle do izražaja već na prvom susretu na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. Evropski lideri su želeli da postojeći sistem obnove u skladu s poznatim metodama; američki mirotvorci su verovali da Prvi svetski rat nisu prouzrokovali stalni geopolitički sukobi, već nedostaci evropske politike. Tramp u svojoj strategiji na putu ka miru s Putinom ne ponavlja greške svojih prethodnika i nezvanično prihvata Putinovu tezu da nije reč o ideološkom, već o geostrateškom sukobu, što je nedavno predsednik Rusije i promovisao. Na Aljasci su se ova dva svetska lidera složila da prirodni resursi i povelja UN budu osnov za uravnotežene odnose Novog svetskog poretka bez ičije hegemonije. Iako su Evropljani pokušali da u Vašingtonu daju domaći zadatak Trampu, on je uzvratio da je spreman da bude na sastanku Putin–Zelenski, ako ga Zelenski pozove uz opasku de je mir u rukama Zelenskog i Evropljana. Neslaganje s Trampom najvidljivije je bilo kada je premijerka Italije Đorđa Meloni zahtevala da se očuva jedinstvo evropske zajednice, koje će nakon mira u Ukrajini doživeti reformu kao i Nato. Na putu ka miru možemo očekivati velike turbulencije, pre svega na evropskom tlu. Na kraju pregovora na Aljasci i prihvatanja vazalskog odnosa evrozapadnjaka najvažnije rešenje je da je sprečen totalni treći svetski rat koji je mogao da se povede nuklearnim naoružanjem. -- Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM www.antic.org --- Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska Informativna Mreza“. Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, пошаљите имејл на [email protected]. Да бисте погледали ову дискусију, посетите https://groups.google.com/d/msgid/siem/03d201dc12b3%2450d207a0%24f27616e0%24%40gmail.com.
