standard.rs <https://standard.rs/2025/02/28/generacijska-promena-sad-od-imperije-postaju-republika/>
Generacijska promena: SAD od imperije postaju republika Алистер Крук 10–13 minutes _____ Sada je potpuno jasno da je Trampov „blickrig” dugo i pažljivo pripreman. Stručnjaci smatraju da je razmatran u krugovima bliskim Trampu čak od kraja 2020. godine. Prosto, ovaj tim ljudi je „došao iznutra", iz generacijske kulturne promene u SAD Ministar odbrane SAD Pit Hegset, u svom govoru na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji upoznao nas je sa američka četiri „ne“ za Kijev: ne Ukrajini u NATO; ne povratku na granice pre 2014. godine; ne „Članu 5“ kao garanciji mira i ne američkim trupama u Ukrajini. A kao šlag na tortu dodao je da američke trupe u Evropi neće biti večno – i čak postavio pitanje o kontinuitetu i očuvanju NATO-a. Prilično iskrene reči! Sjedinjene Države se, sada je to jasno, udaljavaju od Ukrajine i izgleda da imaju nameru da normalizuju odnose sa Rusijom. Nakon toga je potpredsednik Vens napravio pravu pometnju među okupljenom elitom. Rekao je da su evropske elite odustale od „zajedničkih“ demokratskih vrednosti; da potiskuju mišljenje i cenzurišu svoj narod (sklone su i da ih zatvaraju) i, iznad svega, oštro je napao evropsku ideju sanitarnog kordona kojim se političke stranke izvan centra i levice smatraju nepoželjnim. To je lažna „pretnja“, sugerisao je. Čega se zaista tako plašite? Zašto imate tako malo poverenja u vašu „demokratiju“? Sjedinjene Države, po Vensu, više neće podržavati Evropu ako nastavi da potiskuje određene političke faktore, hapsi građane zbog verbalnog delikta, a posebno ako nastavi da otkazuje izbor,e kao što je nedavno učinjeno u Rumuniji. „Ako bežite u strahu od svojih birača“, dodao je Vens, „Amerika za vas ne može ništa da učini“. Uh! Vens je pogodio pravo u metu. Šok u Evropi Teško je reći šta je konkretno najviše doprinelo evropskom šoku nakon ovoga: Da li je to strah od mogućeg udruživanja SAD i Rusije – čime bi Evropa bila lišena mogućnosti da ponovo plovi na leđima američke moći, kroz lažnu predstavu da bilo koja evropska država mora imati izuzetan pristup „uhu“ Vašingtona? Ili je to bilo okončanje kulta Ukrajine i Zelenskog, koji je bio toliko cenjen među evro-elitama kao „lepak“ kojim je postignuta lažna evropska ujedinjenost i zajednički identitet? Njihovom besu je verovatno doprinelo oboje. Ako Sjedinjene Države suštinski ostave Evropu da se oslanja na svoje iluzije biće to prava katastrofa za briselsku tehnokratiju. Mnogi će pretpostaviti da je nastup Sjedinjenih Država u Minhenu bio samo još jedan primer poznate Trampove sklonosti da predstavi „ludu“ inicijativu s namerom da istovremeno šokira ljude i sruši zamrznute političke paradigme. Minhenski govori su baš to i učinili! Međutim, to ih ne čini slučajnim, već oni predstavljaju samo male delove koji se uklapaju u širu sliku. Sada je jasno da Trampov bickrig na američku birokratiju nije mogao biti pokrenut a da nije pažljivo planiran i pripreman tokom poslednje četiri godine. Džej-Di Vens, američki potporedsednik, drži govor na Bezbednosnoj konferenciji u Minhenu, 14. februar 2025. (Foto: Getty) Niz predsedničkih izvršnih naredbi koje je Tramp doneo na početku mandata nije bio proizvoljan. Vodeći američki stručnjak za ustavno pravo, Džonatan Turli i drugi pravnici kažu da su naredbe bile pravno dobro sastavljene i sa jasnim razumevanjem da će uslediti izvesni pravni izazovi. Trampov tim je spremno dočekao te izazove. Šta se dešava? Nedavno potvrđeni šef Kancelarije za upravljanje budžetom, Ras Vot, kaže da će njegova kancelarija postati „dugme za uključivanje i isključivanje“ svih rashoda u svetlu novih predsednikovih izvršnih naredbi. Vot ovaj proces naziva primenom ustavnog radikalizma. A Tramp je sada izdao izvršnu naredbu koja ponovo uspostavlja primat izvršne vlasti kao glavni mehanizam kontrole u vladi. Sjedinjene Države se, sada je to jasno, udaljavaju od Ukrajine i izgleda nameravaju da normalizuju odnose sa Rusijom Vot, koji je u istom državnom organu bio i tokom prvog Trampovog mandata, pažljivo priprema teren za sveobuhvatni finansijski rat protiv duboke države. Taj rat će se prvo voditi pred Vrhovnim sudom – gde Trampov tim očekuje da će pobediti (Tramp ima konzervativnu većinu među sudijama, šest prema tri). Novi režim će se zatim primenjivati u svim agencijama i državnim odeljenjima. Očekujte bolne krike! Poenta je u sledećem: američka birokratija – koja je izdvojena iz kontrole izvršne vlasti – preuzela je sebi privilegije kao što su imunitet od otkaza i samostalno dodeljivanje ovlašćenja za oblikovanje politike. Tako je stvoren dvojni sistem unutar države koji je neizabranim tehnokratama omogućio da upravljaju zemljom. Kada se struktura ovakve prirode ušanči u institucijama kao što su Ministarstvo pravde i Pentagon, jasno je da tu govorimo o američkoj dubokoj državi. Ustavna nadležnost Međutim, drugi član Ustava SAD jasno kaže: izvršna vlast će biti poverena predsedniku Sjedinjenih Država (bez ikakvih uslova ili izuzetaka). Tramp namerava da povrati tu izgubljenu funkciju. U stvari, izvršna vlast je odavno izgubljena. Tramp, takođe, ponovo preuzima pravo izvršne vlasti da otpusti „državne službenike“ i da „isključi“ rasipničke rashode po svojoj diskrecionoj odluci. To su sve pretpostavke za stvaranje jedinstvene (unitarne) izvršne vlasti. Naravno, birokratija se grčevito bori protiv toga. Jedan članak <https://jonathanturley.org/2025/02/16/taking-away-everything-we-have-democrats-and-unions-launch-an-existential-fight-over-buyouts/> pomenutog pravnika Turlija nosi naslov: „Oduzimaju nam sve što imamo: Demokrate i sindikati pokreću egzistencijalnu borbu.“ Njihov cilj je bio da onemoguće Trampovu inicijativu korišćenjem politizovanih sudija koje izdaju naloge za obustavu određenih akata. Mnogi „mejnstrim“ advokati veruju da je Trampov zahtev za „unitarnom“ izvršnom vlašću nezakonit. Pitanje je da li Kongres može da podrži agencije koje su stvorene da deluju nezavisno od predsednika i kako to korespondira sa principom podele vlasti i drugim članom Ustava koji dodeljuje izvršnu vlast jednom jedinom izabranom zvaničniku – predsedniku Sjedinjenih Država. stav Sjedinjenih Američkih Država (Foto: Shutterstock) Kako to da demokrate nisu predvidele sve narečeno? Advokat Robert Barnes u suštini kaže da je ovaj „blickrig“ bio „izuzetno dobro planiran“ i da je razmatran u krugovima bliskim Trampu čak od kraja 2020. godine. Prosto, ovaj tim ljudi je „izašao iznutra“, iz generacijske i kulturne promene u Sjedinjenim Državama. Ta promena je dovela do nastanka libertarijansko-populističkog krila sa korenima u radničkoj klasi. U onom delu stanovništva koji je često služio u vojsci, ali je počeo da prezire laži neokonzervativaca (posebno one o 11. septembru), koje su izazvale beskrajne ratove. Oni su sve više inspirisani starom izrekom Džona Adamsa da „Amerika ne treba da ide u inostranstvo u potrazi za čudovištima koja treba da ubije“. Ukratko, oni nisu deo sveta belih anglosaksonskih protenstanata; dolaze iz drugačije kulture koja Ameriku vidi kao republiku, a ne kao imperiju. Tako je i kod Vensa i Hegseta vidna želja za povratkom republikanskom principu po kome se Sjedinjene Države ne trebaju mešati u evropske ratove. Prosto, Ukrajina nije američki rat. Čini se da duboka država nije obraćala pažnju na to šta radi grupa „populista“,prilično udaljena od elitnih političkih krugova Vašingtona: U međuvremenu, oni navodni „populisti“ su planirali organizovani napad na federalne izdatke – koji su identifikovani kao najslabija tačka oko koje bi se mogao pokrenuti svojevrstan „ustavni izazov“, koji bi u celosti mogao ukinuti izdatke duboke države. Periferija Evroazije Izgleda da je jedno od iznenađenja bila disciplina Trampovog tima, odnosno činjenica da nije bilo „curenja informacija“. Drugo, oni koji su uključeni u planiranje nisu iz vodeće „anglosfere“, već iz dela društva koji je bio pogođen ratom u Iraku i koji krivi „anglosferu“ za „uništenje“ Amerike. Dakle, Vensov govor na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji nije bio destruktivan samo da bi bio destruktivan – on je, u stvari, ohrabrio slušaoce da se prisete ranih republikanskih vrednosti. To je ono na šta se odnosio njegov prigovor da je Evropa okrenula leđa „našim zajedničkim vrednostima“. Vrednostima koje su pokretale pretke današnjih Amerikanaca preko Atlantika u potrazi za skloništem od tiranije, predrasuda i korupcije Starog sveta. Vens je (veoma učtivo) kritikovao evropsku elitu zbog povratka starim evropskim porocima. Evropa će na kraju morati da se pomiri sa svojom budućnošću na periferiji Evroazije Vens je implicitno sugerisao da evropski konzervativni libertarijanci trebaju da se ugledaju na Trampa i da deluju kako bi se oslobodili svoje „administrativne države (birokratije)“ i povratili kontrolu nad izvršnom vlašću. Savetovao im je da na tom putu ruše sve barijere. Zašto? Zato što on verovatno vidi briselsku „tehnokratsku državu“ kao ništa drugo do čist izdanak američke duboke države koji će veoma verovatno pokušati da sabotira i potopi Trampovu inicijativu za normalizaciju odnosa sa Moskvom. erički predsednik Donald Tramp tokom inauguracije, 20. januar 2025. (Foto: Anna Moneymaker/Getty Images) Ako je Vensovo instinktivno zapažanje bilo nalik opisanom, bio je apsolutno u pravu. Makron je skoro odmah sazvao hitan sastanak „ratne partije“ u Parizu da bi razmatrao kako da onemogući američku inicijativu. Međutim, nije uspeo, jer je sastanak navodno završio u prepirkama i naglašavanju razlika. Ispostavilo se da Evropa ne može da skupi vojnu snagu veću od 20.000-30.000 ljudi. Šolc se principijelno protivio njihovom uključivanju; Poljska je oklevala iako je bliski sused Ukrajine; a Italija je ćutala. Međutim, britanski premijer Starmer je, nakon Minhena, odmah pozvao Zelenskog i rekao da Velika Britanija vidi Ukrajinu kao zemlju koja je na nepovratnom putu ka članstvu u NATO-u – čime se direktno suprotstavio politici Sjedinjenih Država, i to bez podrške drugih zemalja. Tramp ovo sigurno neće zaboraviti, kao ni držanje Britanije u aferi „Rašagejt“. Sastanak evropskih lidera je, dakle, pokazao podele i nemoć Evrope. Evropa je gurnuta u stranu, a njihovo samopouzdanje je teško povređeno. Međutim, daleko važnija od većine događaja u poslednjih nekoliko dana bila je Trampova izjava za Foks Njuz gde je on odbacio tvrdnju Vladimira Zelenskog da Rusija želi da napadne zemlje članice NATO-a. „Ne slažem se s tim; ni malo“, odgovorio je Tramp. Tramp ne prihvata osnovnu laž čija je funkcija da, poput lepka, drži celokupnu geopolitičku strukturu Evropske unije na okupu. Jer bez „pretnje od Rusije“, bez toga da Sjedinjene Države veruju u ovu osnovnu laž gobalista, nema ni predstave da Evropa mora da se priprema za rat s Rusijom. Evropa će na kraju morati da se pomiri sa svojom budućnošću na periferiji Evroazije. Naslov i oprema teksta: Novi Standard Izvor: strategic-culture.su <https://strategic-culture.su/news/2025/02/26/america-as-republic-not-as-empire-europe-sound-and-fury-after-jaw-dropping-pivots-in-us-policy/> Prevod: Mihailo Bratić/Novi Standard Naslovna fotografija: Digital Vision/Getty Images BONUS VIDEO: -- Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM www.antic.org --- Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska Informativna Mreza“. Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, пошаљите имејл на [email protected]. Да бисте погледали ову дискусију, посетите https://groups.google.com/d/msgid/siem/050901db8a8b%248cdc0bc0%24a6942340%24%40gmail.com.
