standard.rs <https://standard.rs/2024/12/12/pad-vlade-je-jasna-poruka-makronu/>
Pad vlade je jasna poruka Makronu Душан Достанић 13–17 minutes _____ Premijer Barnije nije jedini gubitnik nakon pada vlade koju je vodio. Poražen je i njen pokrovitelj Emanuel Makron. Glasanje o poverenju vladi bilo je faktički i glasanje o poverenju predsedniku, a time i još jedan udarac njegovoj politici Nakon pada vlade u Nemačkoj srušila se i francuska vlada. Manjinska koalicija sastavljena sa ciljem da se zaobiđu levičari i Nacionalno okupljanje nije uspela da se održi ni 100 dana. Kao i u Nemačkoj, neposredni povod bilo je pitanje budžeta, odnosno ekstremno visokih dugova. Francuski dug iznosi čak 3,228 milijardi evra. Istina, dok je u Nemačkoj do neslaganja došlo unutar već nestabilne vlade, ovde je vlada koja je faktički formirana bez većine uspela da protiv sebe okrene i levu i desno opoziciju. I Novi narodni front, i Nacionalno okupljanje bili su jedinstveni u tome da Mišel Barnije mora da ode. Time je vlada uspela da protiv sebe ujedini nacionalne konzervativce, komuniste, zelene i socijaliste. Oni koji politički nemaju baš mnogo toga zajedničkog slažu se jedino u protivljenju vladi, iako svako iz svojih razloga. Da stvar bude simpatičnija čak su i pojedini poslanici Republikanaca glasali za smenu svog stranačkog kolege Barnijea. Predsednik bez poverenja Ipak, Mišel Barnije nije jedini gubitnik, nego je to slučaj i sa pokroviteljem sada već bivše vlade, predsednikom Emanuelom Makronom. Glasanje o poverenju vladi bilo je faktički i glasanje o poverenju predsedniku, te time još jedan udarac njegovoj politici. Naime, prvi poraz bili su ovogodišnji izbori za Evropski parlament na kojima je njegova stranka prošla izuzetno loše, dok je Nacionalno okupljanje osvojilo preko 30 odsto glasova. Drugim rečima, birači su definitivno odbacili Makronov kurs, jer je opoziciono Nacionalno okupljanje, kao glavni protivnik, osvojilo skoro duplo više glasova u odnosu na njegovu koaliciju. U poređenju sa rezultatima iz 2019. godine pokazuje se da Okupljanje raste gotovo istom brzinom kojom Makronova podrška opada. Suočen sa ovakvim porazom predsednik je već u izbornoj noći najavio parlamentarne izbore. Svoju ostavku, ipak, nije spominjao. Bio je to pokušaj da nekako učvrsti uzdrmanu poziciju. Međutim, stvari nisu išle kao je planirao, jer je njegova politička opcija u prvom krugu parlamentarnih izbora ponovo neslavno prošla. U drugom krugu je stvar popravljena samo zahvaljujući jednom političkom manevru. Naime, reč je o faktičkoj saradnji između Makronovih liberala i tehnokrata sa jedne strane i socijalista, ekologa, komunista, islamista, trockista i antipatriota iz Novog narodnog fronta na čelu sa Melanšonom sa druge. Francuski levičar Žan Lik Melanšon na prijemu kod predsednika Emanuela Makrona, februar 2019. (Foto: Ludovic Marin/Reuters) Udešeno je da kandidati Makrona i Melanšona povlače kandidature u svojoj izbornoj jedinici u korist snažnije strane kako bi lakše pobedili kandidata Nacionalnog okupljanja. Cilj je, dakle, bio da se izbegne rasipanje glasova, te da se na taj način blokira kandidat Nacionalnog okupljanja. Liberalni mediji su pozdravili ovaj trik nazivajući ga „republikanskim frontom“ i odbranom demokratije protiv „ekstremne desnice“. Sada Makron koristi isti izlizani rečnik koji je već upotrebljavan pre nekoliko meseci. On ponovo odbija da prizna krah svoje politike i suoči se sa nezadovoljstvom građana, te iznova pokušava da mobiliše glasačke prikazujući sebe kao poslednjeg branioca „republikanskih vrednosti“ i demokratije, a protiv „antirepublikanskog fronta“. Sada je taj front proširen, pa ne obuhvata samo prokazano Nacionalno okupljanje, već i radikalno leve snage sa kojima je pre samo nekoliko meseci branio istu republiku. Da ne bude zabune, predsednik je obećao da se neće povlačiti do isteka svog petogodišnjeg mandata, što znači da planira da u Jelisejskoj palati ostane do 2027. godine. Tako oni koji strepe nad sudbinom republike mogu mirno da spavaju. Možda bi neko mogao postaviti pitanje o kakvim se to vrednostima radi, ko ih to i kako ugrožava na svakih par meseci, te kako se to demokratija brani pritiskom na opoziciju, odnosno vladama koje nemaju podršku birača i kojima niko osim tankog sloja tehnokrata nije zadovoljan. Arogancija moći U čitavoj stvari začuđujuća je bila Makronova samouverenost, koja bi se možda mogla nazvati i arogancijom moći. Ne samo što je posle poraza na izborima za Evropski parlament požurio da raspiše parlamentarne izbore, nego je i tokom nedavne rasprave o poverenju vladi demonstrirao nedostatak političkog instinkta. Naime, tada je ležerno izjavio da ne može ni da zamisli obaranje vlade. Stoga nije bez osnova kada i levica i desnica zahtevaju da on podnese ostavku, te da se kriza reši predsedničkim izborima, budući da je upravo predsednik svojim nedovoljno promišljenim odlukama doveo zemlju u ovako zamršen položaj. Prema jednoj anketi čak 64 odsto Francuza želi Makronovu ostavku. U svakom slučaju, posle dva velika izborna poraza i pada Barnijeove vlade Emanuel Makron je priteran uza zid. Njegov pokušaj da manjinsku vladu formira zajedno sa Republikancima koji su osvojili tek nešto preko šest odsto glasova, a da Nacionalno okupljanje drži van vlasti, te da ih dodatno stavi pod pritisak sudskim procesom protiv Marin Le Pen je propao. Ukoliko se još uvek prihvata teza da je francusko-nemačka osovina motor Evropske unije, izgleda da je taj motor u lošem stanju Predsednik ne samo što je oslabio svoju poziciju, nego je svojom riskantnom politikom zemlju doveo u produbljenu krizu iz koje je teško pronaći izlaz. Vlada je pala, a novi izbori se ne mogu očekivati pre leta sledeće godine, jer ustav zabranjuje raspuštanje Narodne skupštine u roku od godinu dana od održavanja prethodnih, prevremeno raspisanih izbora. Sa druge strane, šanse da će Makron uspeti da sastavi neku novu koalicionu vladu su minimalne. U tom slučaju on bi morao računati na one koje je već diskreditovao nazivajući ih protivnicima republike. Istina, predsednik je zelene i komuniste pozvao na preliminarne razgovore, ali ta stvar za njega ne deluje obećavajuće. Sa te strane se eventualno može računati na socijaliste, ali se time ponovo otvara pitanje održivosti ideološkog saveza tehnokrata i različitih socijalističkih nijansi. Njihov kompromis po pitanju budžeta je teško zamisliv. Poslanici francuskog parlamenta na sednici o pitanju poverenja vladi Mišela Barnijea, 4. decembar 2024. (Foto: AP Photo/Michel Euler) Sa svoje strane, ni Nacionalno okupljanje, ni levičarska koalicija nemaju većinu u parlamentu, pa se prema tome ni otuda ne može očekivati većina. O njihovom savezu ne može se ni razmišljati. Drugim rečima, nijedan politički tabor ne raspolaže dovoljnom većinom u parlamentu da bi samostalno formirao vladu, što je upravo posledica onog hvaljenog manevra za „spas demokratije od desnice“ iz drugog kruga izbora. Tako se zemlja našla u političkom procepu, a položaj se pokazuje još težim ako se ima u vidu visina francuskog duga. Nijedna druga zemlja EU nije toliko zadužena, a bez većine u parlamentu ne može se očekivati usvajanje novih zakona, niti bilo kakva reforma stanja. Ovo je za Makrona posebno osetljiva stvar, budući je do sada pokušavao da se prikaže kao privredni stručnjak i reformator koji će popraviti stanje francuske ekonomije. Štaviše, finansijska tržišta bi s obzirom na novonastalu krizu i nerešeno budžetsko pitanje mogla izgubiti poverenje u Francusku, a takođe bi se i rang zemlje mogao pogoršati – što bi po logici stvari dovelo do daljeg finansijskog opterećenja za zemlju. Od institucija Francuska tako ostaje samo sa samouverenim, ali nepopularnim predsednikom i bez neophodnog autoriteta među građanima. S obzirom da u Francuskoj predsednik daje ton spoljnoj politici logično je postaviti pitanje kako će se domaća kriza odraziti na Makronov položaj u Evropi i svetu, što je posebno značajno s obzirom na njegove liderske ambicije. Ukoliko se još uvek prihvata teza da je francusko-nemačka osovina motor Evropske unije, izgleda da je u političkom smislu taj motor u lošem stanju, jer su obe zemlje bez stabilne vlade. Drugim rečima, ukoliko pored političkog zastoja u Nemačkoj postoji i paralelni zastoj u Francuskoj, to je problem za EU u celini. Takođe, u ovoj situaciji postavlja se i pitanje mogućnosti dalje francuske podrške Ukrajini. Kontinuitet protesta Povrh svega u obzir se mora uzeti i kontinuitet nezadovoljstva i protesta u Francuskoj. Od „žutih prsluka“, preko protesta zbog reforme penzionog sistema, tuča u predgrađima, pa da protesta poljoprivrednika koji su pretili da će traktorima blokirati Pariz može se pratiti istorija građanskog nezadovoljstva. Sve to svedoči da pad vlade nije samo posledica običnih stranačkih prepucavanja i parlamentarno-političkih trikova, već mnogo dubljih društvenih rascepa koje medijsko-politička kasta odbija da prepozna. Ti problemi nisu samo političke, institucionalne, ekonomske ili socijalne, već i identitetske prirode. To podrazumeva masovni priliv migranata, potiskivanje tradicionalnih vrednosti, slom silom naturanog multikulturalizma, puzeću islamizaciju, pad unutrašnje bezbednosti… Drugačije rečeno, sada već očigledna kriza demokratije dolazi kao posledica dubinskih, identitetskih problema. Protest francuskih poljoprivrednika, 23. januar 2024. (Foto: Reuters/Abdul Saboor) Dovoljno je setiti se poznatog nemačkog pravnika Ernst-Volfganga Bekenferdea koji je pisao da je moderna ustavno-demokratska država upućena na one zalihe koje sama ne može da stvori. To podrazumeva i etičke, kulturne, pa i etničke osnove. Kada se one potroše, kada odgovor na pitanje ko smo prestaje da bude samorazumljiv i kada se u toj stvari dolazi do sporova, ne može se više računati ni da će institucije funkcionisati kao ranije. Kao što pojedini autori poput istoričara Davida Engelsa odavno ponavljaju, suština problema je identitetska kriza i iz nje proizlaze sve ostale političke, ekonomske i socijalne nevolje. Samo po sebi se razume da identitetska kriza traži drugačije odgovore od onih koje mogu da ponude Emanuel Makron i njegove tehnokrate, odnosno čitava političko-medijska kasta. Pored toga vladajuća elita je još manje sposobna da pripremi Evropu za one događaje koje Engeles smatra neizbežnim. Štaviše, ta elita radi na demobilizaciji nacionalnih snaga. Demokratija konsenzusa Novi razvoj situacije tako potvrđuje ono što je neposredno posle izbora predviđao Karlhajnc Vajsman koji je govorio o lomu u Petoj republici. Prema njegovom mišljenju taj lom podrazumeva pet važnih tačaka: 1. eliminaciju degolista i socijalista kao nosećih stranaka; 2. potpunu marginalizaciju starog centra; 3. neuspeh tehnokratskog pokušaja da se preko Makrona stvar spasi; 4. jačanje nove levice, koje faktički znači ukidanje Francuske; 5. te na kraju polaganu normalizaciju Nacionalnog okupljanja. Ovaj lom je toliko jasan da čak ni mediji glavnog toka ne mogu da izbegnu pitanje da li je Peta republika stigla do svoga kraja. Istina, iz njihove perspektive uzrok problema je priroda francuskog polupredsedničkog sistema. „Ambiciozni političari su u stalnoj konkurenciji jedni sa drugima za najvišu funkciju, što, mimo stvarnog razloga, uvek podstiče diferencijaciju, a ne jedinstvo.“ Tako barem stvari vidi komentator nemačkog Frankfurter algemajne cajtunga, koji umesto političkog nadmetanja i konkurencije predlaže vladavinu konsenzusa. Jelisejska palata u Parizu, sedište francuskog predsednika (Foto: Wikimedia commons/U.S. Department of State/Public domain) Ne treba previše mašte da bi se zaključilo šta biva sa onima koji imaju divergentno mišljenje i ometaju konsesualnu demokratiju. „Institucije Pete republike ne uspevaju da organizuju neprekidan razgovor koji omogućava ljudima da se osećaju uključenim nakon glasanja.“ Otuda izlazi da bi se kriza mogla rešiti institucionalnom reformom, dok se dublji, identitetski problemi i dalje ignorišu i guraju u stranu. Deklamovanje o većem „uključivanju građana“ zapravo predstavlja još jedan trik, jer se time ne podrazumeva da se želje i bojazni naroda zaista uzmu u obzir, već da se građani odvrate od toga da svoj glas daju strankama desnice. „Neprekidan razgovor“ je šifra za neprekidan pedagoški rad sa narodom kako bi se na izborima donela moralno-politički „ispravna“ odluka i cementirala politika konsenzusa. Nastavak „sanitarnog kordona“ Sa stranica Frankfurter algemajne cajtunga, koji je nekada važio za konzervativni list, od drugog komentatora stiglo je nedvosmisleno upozorenje Nemcima da se iz francuskog primera mora izvesti pouka da se sa desnicom, a to će reći sa Alternativom za Nemačku (AfD) ne mogu praviti nikakvi dogovori, posebno jer je AfD još desnija od Nacionalnog okupljanja. Drugim rečima, to znači da je marširanje već utabanom stazom jedina politika koja bi bila prihvatljiva i to bez obzira na raspoloženje birača. AfD se ima držati van vlasti na svim nivoima, čak i ako to znači formiranje koalicije u koju bi ušle sve ostale stranke bez obzira na njihova deklarativna ideološka opredeljenja. Nekada ugledni frankfurtski dnevnik teško da je iz francuskog primera mogao izvesti pogrešniji zaključak. Komentator potpuno previđa da je kriza upravo došla kao posledica tvrdoglave želje da se uprkos svemu održava politika konsenzusa i sanitarnog kordona prema desnici. Zastava Alternative za Nemačku na stranačkom skupu u Erfurtu, avgust 2024. (Foto: Sean Gallup/Getty Images) Na stranu što takva politika podrazumeva ignorisanje većinske volje birača, nemoguće koalicije, nadpredstavljenost manjine i do sada neviđene manipulacije, ona pati od još dva krupna nedostatka. Prvo, njome se ignorišu oni identitetski problemi koje razne levičarske i liberalne partije ne umeju ni da uoče, a još manje da na njih pruže odgovore. To znači da preporuka iz nemačkog lista ne znači drugo do produžavanje agonije, što sa sobom nosi dalji pad poverenja građana u vladajuće snage i njihove medijske pomagače, te izraženiju polarizaciju u društvu. Tako se dolazi do drugog nedostatka te politike, a to je njena dugoročna nedelotvornost. Desnica se može blokirati još neko vreme, ali to stanje ne može da traje večno, barem ne bez primene radikalnijih metoda za njeno suzbijanje. Dr Dušan Dostanić je saradnik Instituta za političke studije. Ekskluzivno za Novi Standard. Izvor: Novi Standard <https://standard.rs/> Naslovna fotografija: Thomas Samson/AFP BONUS VIDEO: -- Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM www.antic.org --- Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska Informativna Mreza“. Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, пошаљите имејл на [email protected]. Да бисте погледали ову дискусију, посетите https://groups.google.com/d/msgid/siem/000901db4d45%246881c9a0%2439855ce0%24%40gmail.com.
